Mirjana Krnajski – Želim da se borim za svoje zdravlje, a dobro će uvek da pobedi zlo!

Često nismo svesni koliko obične, svakodnevne stvari uzimamo zdravo za gotovo. Odlazak na posao i trk preko zelenog svetla na semaforu, vožnju gradskim prevozom, toplu kifla koju jureći iz pekare žurimo da pojedemo jer kući nismo stigli da doručkujemo, ispijanje kafe sa prijateljima tokom pauze na poslu, pa čak i povratak u kancelariju i finiš za kraj radnog dana. Mnogo stresa, nerviranja, gomila problema i nesporazuma, sve u svemu jedan loš dan koji jedva čekamo da ostane za nama, da sve brige i nevolje stavimo u krevet i zaspemo, a kada osvane jutro doneće nam spas i rasterećenje. Međutim, ni svako jutro nema tu moć. Mirjana Krnajski jednog jutra primetila je da lošije vidi, četrnaest godina kasnije ova hrabra i vedra Subotičanka vodi rat sa opakom bolešću, a najveća bitka tek joj predstoji.

Mirjana boluje od multipla skleroze. Do pre četiri godine mogla je da hoda ali sada je bolest došla do sekundarno-progresivne forme, lekovi više ne pomažu, a jedinu nadu predstavlja lečenje u Rusiji koje bi moglo da joj vrati snagu i zdravlje, podari oružje kojim bi nastavila da se bori za svoje dete, svoju majku i svoj normalan život, bez bolesti.

Prve probleme primetila sam jednog jutra, u aprilu 2008. godine, imala sam duple slike i to je negde bio prvi signal da sam bolesna. Međutim, nakon dve nedelje stanje se stabilizovalo pa sam sve pripisala stresu i nervozi. Sve je bilo u redu do decembra 2009. godine, tada mi je vid naglo postao zamagljen. Krenula sam sa dijagnostikom kod oftalmologa, otkrili smo da optika nije u pitanju, radili smo i pregled vidnog polja i tu se pojavio signal da je problem neurološki. Otišla sam kod neurologa, uradili smo magnetnu rezonancu i lumbalnu punkciju i tada mi je dijagnoza potvrđena. Narednih pet godina nastavila sam da radim, bila sam potpuno funkcionalna. Jednom godišnje dobijala sam kortikosteroide koji su u to vreme rešavali moj problem. Posle pet godina sam otišla u invalidsku penziju sa manjim tegobama, poput ravnoteže, vrtoglavice, problema pri hodanju zbog čega mi je terapija povećana na dva puta godišnje. Drugih lekova i terpija nije bilo i krenulo je narušavanje mog zdravlja. Od 2020. godine, Bogu hvala, u našoj državi postoje svi lekovi koji se koriste širom planete ali nažalost, meni više nijedan od njih ne pomaže, bolest je već dospela u progresivnu fazu – priča četrdesetpetogodišnja Mirjana Krnajski iz Subotice, majka devetnaestogodišnje gimnazijalke za koju se nada da će da upiše Građevinski fakultet u našem gradu.

Mirjanino zdravlje poslednjih godina postalo je ozbiljno narušeno, izuzetno teško hoda, mora da se pridržava za nekoga, veoma brzo se zamara i dosta napora mora da ulaže kako bi nosila svoje telo. Zbog toga je sve više vezana za invalidska kolica, a ćerka i majka kod koje živi, pomažu joj da se nosi sa svakodnevnim izazovima.

Multipla skleroza najviše utiče na moj socijani život, osuđena sam na stan, gde god treba da odem neko mora da dođe po mene, moram da koristim kolica na elektromotrni pogon, a ne mogu ni da se vozim autobusom. Razvedena sam, a ćerka i ja živimo sa mojom majkom koja je 80 godina, ne mogu da skuvam, operem veš ili pospremim po stanu, čak mi i pranje zuba predstavlja problem jer moram da čučnem i levom rukom da se koristim. Život je težak, a ja želim da se odviknem od toga da sam bolesna, mlada sam osoba i želim da budem na usluzi svojoj majci, detetu ali i ovom društvu. Toliko toga bih mogla i želela, volim da sam društveno korisna. Htela bih svoj život da promenim, da ozdravim i znam da hoću, kao što znam da ću svoj dug da vratim društvu, sve zbog druge šanse koja mi je pružena“ – objašnjava naša sagovornica.

Ta famozna, druga šansa ogleda se u tretmanu koji se sprovodi u Rusiji, a izgledi da će Mirjana da ozdravi ne smeju da se zanemare jer doktori kažu da je tretman uspešan u čak 94 odsto.

Meni su u Moskvi, u klinici Pirogov objasnili da visokim dozama hemoterapija ubijaju moj vlastiti imuni sistem, a nakon toga, od mojih sopstvenih ćelija ponovo se gradi nov imunitet. U Moskvu sam poslala rezulat megnetne rezonance preveden na ruski i poslala sam kratak video, kako hodam i u kom sam stanju. Po EDSS skali, moj index invaliditeta je 7,5 što je prilično visoko i to je u suštini krajnja granica do koje mi se može pomoći. Bitno je da se sa terapijama započne što pre, tokom maja treba da uplatim lečenje koje košta 50.000 evra, a verujte mi, ja nemam ni 50.000 dinara na računu – priča nam Mirjana Krnajski koja je svoje prve suze isplakala kada je videla koliko je ljudi spremno da joj pomogne.

Od tada se smeši i nada da će do kraja roka biti sakupljeno dovoljno novca koji će da joj omogući lečenje. Za svoje sugrađane ona ima samo reči pohvale jer, kako kaže, „u Subotici žive Ujedinjene nacije, ne u Njujorku, već u našem gradu“. Suma od 50.000 evra Mirjani obezbeđuje boravak u ruskoj klinici koja je specijalizovana za ovu bolest i koja je mnogim ženama do sada pomogla.

Razgovarala sam sa ženama koje su tamo boravile, one su kućama otišle zdrave. Kada mi je jedna od njih rekla da je multipla skleroza zvanično napustila njeno telo, znala sam da je to moj put kojim moram da idem i ne stajem dok svoj cilj ne ostvarim. Uspešnost ovog lečenja je 94 odsto i to je cifra koju ću prihvatiti oberučke, to je brojka koja ohrabruje – poručuje Krnajski.

Tokom svog radnog veka, dok je još bila delimično zdrava, Mirjana je radila u prodavnici sportske opreme „N sport“, a uspomenu na to vreme i kolege sa kojima je sve delila duboko čuva u srcu.

Na tom poslu sam upoznala mnogo ljudi sa kojima se i dan danas čujem, da se nisam razbolela, ja bih i dan danas tamo radila. Želim da ozdravim, fali mi da prošetam korzom, da sednem u neki od kafića i popijem kafu, da sretnem hiljade ljudi koje poznajem i da popričam sa njima, osmehnem im se, fali mi da stavim maskaru na svoje trepavice, fali mi da stanem na štikle od 12 centimetara, fale mi neke obične stvari koje uzimamo zdravo za gotovo. Sada imam drugu šansu i znam da ću uspeti, da ću opet biti stara „ja“. Trenutno su praznici i volela bih da sve mogu sama da pripremim. Ali da Vam kažem nešto, praznik je kada Vi odlučite da je praznik, kada od svog slobodnog vremena napravite praznik. Zato sledeće godine, negde u ovo vreme, obećavam da ću da napravim veliku žurku, za ceo grad, za sve ljude, gde ćemo zajedno da proslavimo moju pobedu. To je ono što od srca želim i to je ono što će i da se dogodi, da zagrlim sve ljude ponaosob. Volite se, a dobro će uvek da pobedi zlo – poručuje nasmejana Mirjana Krnajski rešena da konačno dobije bitku protiv multipla skletoze.

Ipak, ne zaboravite, u bitku se ide naoružan, a da bi Mirjana mogla da se bori onako kako to želi i oseća potrebno joj je oružje, potrebna su joj novčana sredstva.

Svako ko želi da pomogne Mirjani Krnajski može to da učini uplatom na račun Fondacije „Budi human“ – dinarski račun: 160-6000001908424-08 ili devizni: 160-6000001909403-78, kao i slanjem SMS poruke sadržaja – 1652 na broj 3030.

Ženski frizerski salon “Manya”, u ulici Petra Drapšina 4, odlučio je da se priključi akciji time što će na svako šišanje odvajati sumu za Mirjanu. Komplet šišanje od 6. do 15. maja potrebno je zakazati putem telefona 065/241-71-41, a cenu šišanja određuje mušterija doniranjem novca za Mirjanino lečenje.

foto:/ Mirjana Krnajski

  • https://stream.iradio.pro/proxy/lovalovaradio?mp=/stream
  • LovaLova Radio