Priče iz ZOO vrta – Kako živi baka Kroki, najstariji stanovnik vrta

Kao bića koja još iz vremena dinosaurusa nastanjuju našu planetu i gospodare rečnim dubinama, aligatori su vekovima fascinirali ljude, zanoseći našu maštu svojim jedinstvenim karakteristikama i ponašanjem. U kulturama različitih naroda, inspirisali su bezbroj mitova i legendi, a najčešće su predstavljani kao simbol moći, snage i dugovečnosti. U mitologiji severnoameričkih Indijanaca, označavali su opstanak i sposobnost prilagođavanja promenljivom okruženju, dok egipatska mitologija priča legendu o božanstvu Sobek sa glavom aligatora, koje je čuvalo Nil i bilo simbol plodnosti. Zbog svoje impozantne veličine i snage, afrički folklor oslikava ih kao čuvare reka i jezera, za koje se veruje da poseduju natprirodne moći. Na primer, u nekim afričkim bajkama, aligatori se vide kao zaštitnici svetih voda, koji odbijaju zle duhove. Široko je poznata i legenda o “El Čupakabri”, južnoameričkom čudovištu koje, prema mišljenju starosedelaca, ima glavu psa ili kojota, a telo aligatora i koji se zbog svoje tamnne boje i sposobnosti savršenog utpanja u noć, prikrada ovcama i govedima, sisa im krv, a potom tajanstveno nestaje u dubinama reka.  

U nekim kulturama, aligatori se obožavaju kao božanstva. Aboridžini Australije, na primer, imaju legende o dugoj zmiji, često prikazane kao veliki aligator ili krokodil. Za ovo stvorenje se kaže da kontroliše izvore vode i plodnost, a smatra se da je i kod drevnih kineskih naroda legenda o zmajevima nastala upravo od velikih aligatora. Savremena istraživanja su razotkrila mnoge mitove o aligatorima. Njihovo ponašanje, biologija i staništa su dobro proučeni, pružajući uvide koji pomažu da se činjenice odvoje od fikcije.

– Aligatori (lat. Alligatoridae) su klasa gmizavaca, odnosno spadaju u red krokodila. U ovoj grupi nalaze se i kajmani. Svoje ime, aligatori su dobili iz španskog jezika gde ova reč označava guštera. Postoje dve postojeće, žive vrste na planeti, američki aligator koji je veća životinja i može da teži oko 400 kg i da ima dužinu od četiri, pa čak i preko pet metara, dok je druga vrsta kineski aligator koji je mnogo manji, dužine je oko 1,5, najviše dva metra i težine oko 45 kilograma. To su životinje koje žive u kopnenim, slatkovodnim ekosistemima, pre svega u barama, rekama i močvarama. Imaju masivno telo i spor metabolizam, kao i svi gmizavci. Ako je potrebno, mogu dostići brzinu i do 48 km/h, u eksplozivnim naletima, na primer u lovu, svakako ne na duge staze. Što se tiče ishrane, oni pretežno love manje životinje koje kada ubiju mogu da pojedu u jednom zalogaju. Ukoliko je plen veći, oni taj plen prvo odnose u vodu kako bi se žrtva utopila, a nakon toga kreće hranjenje. Plen koji ne mogu da progutaju odjednom, ostaviće da trune kako bi samostalno počeo da se raspada ili će ga gristi dok ne dobiju komad koji mogu da svare – priča Jelena Toljagić, muzejski edukator i koordinator promotivnih aktivnosti ZOO vrta Palić i dodaje da ove životinje imaju snažne čeljusti koje mogu da pomeraju samo gore – dole, ali ne i u stranu, što znači da im je žvakanje hrane onemogućeno.

Prema njenim rečima, jedna od karakteristika kako možemo prepoznati aligatore jeste što kada imaju zatvorena usta, samo zubi gornje vilice mogu da se vide, dok se kod krokodila vide i zubi donje čeljusti.

Aligatori imaju lobanju koja prema nosu ima oblik latiničnog slova “U”, te im se nozdrve nalaze na vrhu lobanje, dok krokodili imaju lobanju u obliku latiničnog slova “V”, koja je više špicasta i njima se nozdrve nalaze sa strane. Ako govorimo o boji ovih životinja, njihova boja je pretežno tamno zelena. Naime, kako aligatori stare, njihova boja postaje sve tamnija i tamnija, pa tako kod mladunaca možemo da vidimo belege po telu koji će kasnije potamneti, dok će odrasle jedinke biti od crne do tamno maslinaste boje, sa stomakom koji je stomak znatno svetliji – objašnjava Toljagić.

Ova osobina zapravo predstavlja kamuflažnu odliku mnogih životinje koje žive u vodi. Na taj način, gledano sa obale, tamnija boja gornjeg dela tela bolje se stapa sa bojom vode, dok gledano iz dubine, svetlija boja stomaka pravi manji kontrast u odnosu na površinu vode, obajsanu sunčevim zracima.

Što se tiče parenja, aligatori se pare sezonski, uzglavnom u proleće kada voda počinje da bude toplija. Ženke polažu jaja u gnezda, a broj jaja se razlikuje, pa tako američki aligatori polažu i do 50 jaja u gnezdo, dok je kod kineskih taj broj nešto niži. Njihovo gnezdo predstavlja jednu vrstu inkubatora od zemlje i treseta koje sunce dodatno zagreva. Ženke štite svoja jaja dok se mladunci ne izlegu, a kada se to dogodi, oni sa majkom na istom prostoru mogu da žive do godinu dana, nakon toga počinju da ispoljavaju teritorijalnost. Aligatori su pretežno solitarne životinje, žive sami, mužjaci i ženke žestoko brane svoje teritorije na kojima se nalaze – objašnjava naša sagovornica.

Treba napomenuti i da aligatori poseduju zanimljivu karakteristiku formiranja pola budućih jedinki prilikom inkubacije jaja. Naime, pol mladunaca zavisi od temperature unutar legla u vreme inkubacije. Pri temperaturi od 30 °C ili manje, iz jaja se izležu samo ženke, a pri temperaturi od 34 °C iz jaja se izležu samo mužjaci. Ako je temparatura između tih granica, leglo će biti mešano. Ukoliko je majka ta koja pretežno čuva i brani gnezno, njena prirodna tendencija biće da gnezdo drži na višoj temperaturi, kako bi se iz njega izlegli mužjaci, dok će očevi biti ti koji će rashlađivati gnezdo kako bi budući naraštaj doneo više ženki. Ova osobina odlika je evolucije i adaptacije životinja u želji da se opstanak životinjske vrste osigura i ujedno je zaslužna za to što gmizavci na planeti postoje i uspešno preživljavaju milionima godina unazad. Inkubacija jaja traje oko 65 dana i u tom periodu aligatori su i najopasniji. Roditelji, mahom ženke, ostaju u neposrednoj blizini gnezda i štite ga od grabljivaca. Kada počne izleganje mladunaca, majka iskopava jaja i prenosi mladunce u svojim ustima do vode koja će biti njihov novi dom.

Iako nastanjuju reke i jezera, suprotno popularnom verovanju, aligatori mogu tolerisati i slanu vodu, ali na kratko. Zbog toga se oni mogu pronaći i u deltama reka gde se one ulivaju u mora ili okeane. Mnogi mitovi sugerišu da su aligatori skoro neuništivi i da mogu preživeti bilo koje okruženje, ali iako otporni, aligatori su ipak veoma ranjivi na uništavanje staništa i zagađenje, što ujedno ugrožava i njihovu populaciju.

Prosečni životnji vek aligatora nije kao kod krokodila koji žive mnogo duže, za aligatore on predstavlja oko 50 godina, ali postoje i ekstremi poput aligatora Muje iz Beo Zoo vrta koji je sa svojih 88 godina najstariji aligator planete koji živi u zatočeništvu. Njegovim primerom i stilom života očigledno se vodi i aligatorka Kroki koja živi u Zoološkom vrtu Palić.

Kroki je u naš vrt došla 1. jula 1983. godine, tj pre skoro 42 godina, to je ženka koja je rođena u zatočeništvu i njen tačan datum rođenja ne znamo. Ona je uz šimpanzu Tomija i jednogrbu kamilu Kamija, jedna od najstarijih žitelja vrta. Mislimo da je Kroki ipak najstarija, jer kod nas nije došla kao beba, već je bila odrasla jedinka, znači morala je imati bar nekoliko godina starosti – kaže nam Toljagić dok priča o jednoj od starešina Zoo vrta Palić.

Kakav život vodi Kroki, šta jede, kako se ponaša i kako održava svoju dugovečnost verovatno najbolje zna Marija Sente, njena timariteljka.

Mnogi se pitaju da li se naša Kroki uopšte pomera i da li je živa, a ja vam mogu reći da je veoma živahna, jer se o njoj godinama brinem. To se najbolje vidi prilikom njenog hranjenja i kada čistimo objekat. Tada Kroki prvo moramo da zatvorimo u kavez kako bi bili bezbedni, a možemo da je namamimo najčešće pilećim ili goveđim mesom, to najviše voli da jede. U početku mi nije bilo svejedno i znala sam da se uplašim kada repom snažno lupi o rešetku, sada sam već navikla da ne može da je otvori. U svakom slučaju, tako mirna kakvom je naši posetioci najčešće vide, svakako nije i kada je hranimo. Njeno dom održavamo vodom pod visokim pritiskom i četkama, zimi ga peremo svake druge nedelje, a leti jednom nedeljno. Tada prilikom čišćenja pronalazimo razne predmete koje posetioci, nažalost bacaju u kavez ili im nepažnjom ispadaju. Pronalazili smo novčanike, telefone, dečje igračke, nažalost i novčiće i veće kamenje koji mogu da ozlede životinju. Desilo se čak i da ih Kroki slučajno pojede. Kroki inače zimi voli da se sunča i greje, jer ceo objekat pod podnim grejanjem, dok leti najviše voli da leži u vodi i rashlađuje se – priča nam brižljiva timariteljka Zoo vrta Palić, Marija Sente i dalje dodaje da na Kroki, kao i na sve gmizavce, temperatura značajno utiče, jer toplota reguliše brzinu njihovog metabolizma. Kada bi ova odlika bila od presudnog značaja i za ljude, tada bi mnogo manje morali da brinemo da li ćemo da se ugojimo ili ne nakon božićnih i novogodišnjih praznika.

Iz istog razloga, prema Marijinim rečima, baka Kroki leti jede svake druge nedelje, dok zimi jede ređe, a jedan njen obrok može biti od dva do četiri kilograma mesa, pa i više. Aligatori se na ovaj način hrane i u prirodi i iz tog razloga spadaju u životinje koje ne love svakodnevno.

Brigu i negu o najstarijoj žiteljki ZOO vrta Palić redovno vodi i dr Marko Lazić, veterinar.

Za svaku životinju, pored smeštaja koji je određen propisanim pravilnikom, potrebno je obezbediti i odgovarajuće uslove i ishranu koji će da upotpune dobrobit te životinje i da joj omoguće da se lepo oseća u prostoru u kojem boravi. Papagajnica koju Kroki deli sa ara papagajima je stariji objekat koji po kriterijumima zadovoljava sve potrebe, ali koji vrt u budućnosti svakako planira da unapredi. Posetioci se često pitaju da li je Kroki uopšte živa pošto se retko pomera, čak i ne trepće, ali to je ponašanje koje aligatori ispoljavaju i u prirodi. Oni su u stanju da dugo miruju, štede svoju energiju i čekaju u zasedi na povoljan trenutak kada će loviti svoj plen. Nakon toga, oni nedeljama, pa i mesecima ponovo miruju. To mirovanje treba im i omogućiti, ne treba ih uzneiravati, jer je ipak reč o divljim životinjama, neki kodeks ponašanja u ZOO vrtu moramo da znamo, a on podrazumeva i da u njihove objekte ne bacamo strane predmete koji mogu da ih uznemire, pa čak i povrede. Ako neko želi da vidi specifičan oblik ponašanja određene životinje, savet je da se u vrt dolazi češće, kroz sva godišnja doba, u različito doba dana, iz tog razloga i radimo 365 dana u godini. To je i prava odlika i značaj Zooloških vrtova. Životinje imaju svoj etoghram ponašanja koji mora da se poštuje – smatra dr Lazić koji, uz ostale zaposlene, brine o svim stanovnicima paličkog ZOO vrta.

Naučne studije su pokazale da aligatori igraju ključnu ulogu u ekosistemima kao grabežljivci na vrhu hranidbenig lanca. Razumevanje istine o mitovima o aligatorima sa početka priče je od vitalnog značaja za napore očuvanja. Obrazovanjem javnosti o realnom ponašanja aligatora, možemo podstaći veće poštovanje prema ovim stvorenjima, samim tim i njihovu zaštitu. Zato ne treba da očekujemo da Kroki, kao i ostale životinje i ZOO vrtu, za nas nastupaju i zabavljaju nas, već treba da uživamo u njihovom prirodnom ponašanju. To što jedna baka i dalje krasi naš vrt, bez toga da nosi naočare za čitanje i zubnu protezu, svakao je za poštovanje.

Mitovi i legende o aligatorima pružaju fascinantan uvid u to kako kulture tumače svet prirode, a dok su neke od ovih priča zaslovane na istini, druge odražavaju misteriju i strahopoštovanje koje aligatori izazivaju. Istražujući drevna verovanja, možemo steći dublje razumevanje za ove izuzetne reptile i njihovu ulogu koju oni igraju u ekosistemima planete.

foto:/LovaLova portal

  • https://stream.iradio.pro/proxy/lovalovaradio?mp=/stream
  • LovaLova Radio