Sreća, bol i gol za pobedu

Osvajanjem Eura 1992. godine Danska reprezentacija je ispisala istoriju. Međutim, postoji i druga strana ove bajkovite priče, koja uopšte nije smešna.

Te 1992. godine Jugoslovenska reprezentacija je iz političkih razloga suspendovana iz takmičenja održanom u Švedskoj. Jugoslaviju je na ovom pervenstvu zamenila upravo reperezentacija Danske.

Tadašnji trener Danaca Ričard Miler-Nilson počeo je okupljati danske fudbalere koji su nakon svojih obaveza odmarali širom sveta. Teškom mukom uspeo je nagovoriti igrače da dođu na mesto okupljanja reprezentacije. Mihael Laudrup nije došao pošto je bio u sukobu s trenerom i nije želeo da prekine odmor.

Pošto su se na jedvite jade okupili, ekipa nije imala plan treninga, nije imala analizu protivnika, baš ništa. Ideja je bila da izađu na teren, pa će videti šta dalje.

Takođe, Kim Vilfort je u početku odbio prvenstvo, razlog je njegova ćerkica koja se borila sa kancerom u bolnici. Trener i ekipa se shvatili u kakvoj je užasnoj situaciji bio Vilfort. Ponuđeni su mu bili svi uslovi, ipak, u prvo vreme odbija.

Ali, bolesna devojčica je jačala i bivalo joj je bolje, te su ona i supruga zamolili Vilforta da ipak ode na prvenstvo. Selektor Nilson je dopuštao Vilfortu da se vraća u Dansku nakon mečeva, jer je sve bilo vrlo blizu.

Prvu utakmicu Danska je igrala nerešeno s Englezima, u drugoj su izgubili od Švedske.

Ipak, devojčici je bilo opet loše, a tokom pauze supruga traži od Vilforta da se hitno vrati u Kopenhagen. Odlazeći, Vilfort moli drugove da ga ne čekaju, odlučio je da napusti prvenstvo.

Utakmicu s Francuskom gledao je u bolnici sa svojom ćerkom. Danska otvara rezultat, Francuska izjednačuje, sve se utišalo, srećom na samom kraju Elstrup postiže pobednički gol za Dansku.

Uvidevši da cela bolnica odzvanja od sreće, bolesni uživaju, nesretni ljudi kojima gotovo ništa nije ostalo od života, ljudi koji stenju i plaču od strašnih bolova, ćelavi, mršavi, iscrpljeni i bez sjaja u očima a opet srećni ljudi. Gledajući ih kako se raduju, a videvši sreću i na licu svoje ćerke, Vilfort se zaključava u ormar i plače. Srce mu se slamalo od radosti i boli.

U polufinalu Dansku čeka „nepobediva“ Holandija, koja je bila i jedna od glavnih kandidata za osvajanje prvenstva. Van Basten, Rajkard, Koeman, Gulit, Bergkamp, ​​Blind, Frank de Bur, Van Brekelen, nikad spremniji i željni pobede.

Vilfort se nakon zahteva bolesnika, a posebno nakon razgovora sa svojom ćerkom ipak vraća u reprezentaciju.

Sada svestan za koga igra Danska, za koga mora postići pogodak, jasno mu je da će smrtno bolesne ljude učiniti bar malo srećnijima. Nakon regularnog vremena i rezultata 2:2 pristupilo se penalima. Basten loše šutira. Umoran, mršav i pod stresom, u teškoj mentalnoj situaciji, Kim Vilefrt dolazi do tačke, gleda u nebo, gleda prema Kopenhagenu, šutira i postiže gol. Suze su mu u očima, zna da su njegova ćerka i svi bolesnici na odeljenjima sada srećni i bar malo su im skrenute misli od svih nevolja koje su ih zadesile.

Nakon meča odmah je otišao u Dansku, njegova ćerka se osećala jako loše. Sedmogodišnja Lin je umirala. Vilfort odbija da igra u finalu, ali njegova porodica i sve klinike doslovno ga izbacuju iz bolnice uz zahtev da se vrati i osvoji fudbalsku Evropu za njih.

Posebno je njegova ćerka, još uvek svesna, tražila to od njega kad je smogla snage za razgovor.

Svi se sećate finala sa Nemačkom, Danci rano stižu do prednosti, zatim ih Nemci pritiskaju, već su bili blizu izjednačenja rezultata, ali 11 minuta pre kraja utakmice Kim Vilfort postiže svoj najvažniji gol u životu, i ostvaruje san cele nacije. Prvaci Evrope.

U svoj toj euforiji mislio je samo na one koji su tamo u bolnicama slavili uspeh. Shvatio je da fudbal i pobeda, ljude donekle spašava iz njihovog bolnog pakla. Zajedno sa svojom ekipom učinio je to zbog njih, a najviše zbog svoje ćerke Lin.

Kimov pogodak u finalu protiv Nemaca smatra se jednim od najemotivnijih i najtragičnijih golova u istoriji fudbala.

Lin Vilfort umrla je nekoliko dana nakon finala. U poslednjim satima svog života rekla je da je ponosna na oca. Ostvario joj se san pobedom Danske, a tata je bio junak priče. Pre njene smrti, sanjali su zajedno priču o danskoj reprezentaciji i ona je to na kraju doživela. Bila je to bajka napisana za nju i za ljude poput nje. Mnogi su bili srećni tog leta.

Godinu dana nakon Evropskog prvenstva, Kim i Mina Vilfort dobili su ćerku Rike.

  • https://stream.iradio.pro/proxy/lovalovaradio?mp=/stream
  • LovaLova Radio