Smehom otkrivena veza između ljudi i pacova!?

Uglavnom se zna šta je ljudima smešno, ali manje se zna o poreklu zvukova koje stvaramo reagujući na nešto smešno – smehom. Naučnici su tek nedavno otkrili da smeh iza sebe vuče vrlo dugi evolucijski rep, a najnoviji dokazi o tome dolaze od škakljivih pacova. Vrlo je verovatno da nikad niste čuli pacova kako se smeje, jer to nije čula ni većina ljudi u svetu.

Kako je ustanovio Jaak Panksepp, sa Univerziteta Bowling Green State, u Ohiju, pacovi zapravo paze da se ne čuju dok se smeju. Zvukove radosti dok se igraju, pacovi emituju ultrazvučnim frekvencijama, petostruko višima nego što ih može čuti ljudsko uho. No, kada je Panksepp priključio ultrazvučni detektor i počeo se igrati sa pacovima, došao je do neočekivanog otkrića, pacovi su škakljivi i na škakljanje reaguju zvucima koji se mogu opisati samo kao kikotanje i smejanje. Štaviše, zapazio je Jaak Panksepp, nakon samo nekoliko škakljanja, pacovi su počeli reagovati poput dece, unapred bi se kikotali dok bi se prst tek približavao da ih pomazi i počeška. Na kraju su se neki smejali već i na samo pokazivanje prsta.

No, kakve veze imaju škakljivi i kikotavi pacovi s ljudskim smehom pitate se?

Činjenica da uopšte formiraju smeh sugeriše da je takva reakcija evolucijski vrlo stara. Naučnici procenjuju da je zajednički predak pacova i ljudi živeo pre otprilike 75 miliona godina. – Očigledno je da smeh potiče iz mnogo dubljih emocionalnih kutaka naše životinjske prošlosti – zaključio je dr. Panksepp.

Pacovi nisu jedine životinje kod kojih je primećen neki oblik smeha. Studije na šimpanzama i psima su pokazale da obe vrste ispuštaju zvukove nalik dahtanju za vreme igre. U slučaju šimpanzi, kako tvrdi neurolog Robert Provine, sa Univerziteta Merilend, njihovo dahtanje odgovara ljudskom standardnom ha-ha smehu. Razlika u ta dva zvuka, kaže on, baca svetlo na razliku između sposobnosti za govor jedne, odnosno druge vrste.

Upoređujući smeh šimpanze i čoveka, – kaže Provine, – možemo razumeti zašto mi možemo govoriti, a šimpanze ne. Ključ razlike leži u kontroli disanja, šimpanze ne mogu isprekidati izdisaj kako bi proizveli složeni zvuk, čak niti nešto poput ha-ha. Oni sa svakim dahom mogu stvoriti samo jedan zvuk. Ljudski smeh, sa druge strane, razvio se evolucijski u čitav niz varijacija od onog temeljnog oblika koji se ispušta pri škakljanju.

Medicinska istraživanja smehu pripisuju mnoge zdravstvene koristi, od snižavanja krvnog pritiska i smanjenja rizika od srčanog infarkta i moždanog udara, pa do otklanjanja depresije, mršavljenja ali i povećanja inteligencije i sposobnosti očuvanja informacija. Zato, nasmejmo se svi od srca.

  • https://stream.iradio.pro/proxy/lovalovaradio?mp=/stream
  • LovaLova Radio