Priče iz Zoo vrta – Banda nežnih boksera

Jedna od najpoznatijih dečjih knjiga, koja je tokom ’80. godina adaptirana i u film, je priča Etel Pedli o devojčici Dot koja je zalutala i izgubila se u australijskoj divljini. Uplašena i sama, Dot nailazi na ženku crvenog kengura koja je hrani šumskim bobicama, a potom je stavlja u svoju torbu i skakutavim korakom odvodi do periferije grada gde je vraća njenim roditeljima. Prijateljstvo devojčice Dot i crvenog kengura toliko je magično da privuče u svoj svet svakoga ko je čitao ovu knigu, a inspirisano je fascinacijom spisateljice koja je ove životinje često sretala u obilasku šume sa svojim ocem. Kako i ne biti fasciniran kengurima, velikim, mekanim i skakutavim životinjama koje imaju duge zadnje noge, „torbu“ na sredini stomaka, dugi, snažni rep i tople, radoznale oči.

Kenguri su endemska vrsta jer žive samo u Australiji, a mogu se naći širom ovog kontinenta, izuzev plodnijih oblasti na jugu, istočnih obala i u severnim prašumama. Reč „kengur“ vodi poreklo od aboridžinskog jezika, od reči „gangurru“. Aboridžini su starosedeoci Australije, a kada je istraživač Džejms Kuk želeo da sazna imena ovih, tada nepoznatih životinja, postavio je pitanje Aboridžinima na engleskom jeziku za njihovo ime, oni su odgovorili na svom jeziku: „Kenguru“, što u stvari znači „Ne razumemo“. Kapetan je odgovor prihvatio kao ime životinje i svetu prikazao tada još uvek nepoznatu životinjsku vrstu.

Crveni kenguri se hrane travom i lišćem sa drveća, ali jedu i korenje, koru, pupoljke i plodove. Mogu izdržati dugo bez vode, sve dok imaju pristup zelenim biljkama, jer imaju sposobnost da izvuku vlagu iz njih. Crveni kengur je najveći od svih kengura i najveći je živi torbar. Krzno im je kratko, crveno-braon, postepeno prelazi u svetliju boju na udovima i na stomaku. Imaju velike, zašiljene ušne školjke i crnu njušku, dugačke mišićave noge i rep. Zanimljivo je to da noge crvenog kengura funkcionišu kao gumena opruga pa mužjak, u samo jednom skoku, može da skoči u punoj brzini više od 9 metara. Mužjaci imaju telo dugačko od 130 – 160 cm, dok su ženke sitnije i dužina tela iznosi od 85 – 105 cm. Rep je debeo i dugačak, dovoljan da izdrži telesnu masu životinje, i služi za održavanje ravnoteže prilikom skokova. Zajedno sa dve zadnje noge služi kao tronožac prilikom odmaranja pa se kenguri vrlo često oslanjaju na svoj rep. – priča nam Jelena Tonjagić, biolog ZOO vrta na Paliću dalje objašnjava kako kenguri poseduju niz dovitljivih trikova kako bi svoju telesnu temperaturu od oko 36°C sačuvali od vrelog, australijskog sunca.

U tome im pomaže izolovani sloj krzna, a služe se još u znojenjem, dahtanjem, lizanjem prednjih šapica što vrlo često možemo videti da rade. Kenguri se, prema Jeleninim rečima, hrane tako što pasu rano jutro i predveče, dok preko dana najčešće odmaraju u hladovini. Za vreme paše, kada se umore, sednu na zadnje noge, oslone se na svoj rep i odmaraju.

Kenguri su društvene životinje, žive u grupama od 50 i više jedinki. Na čelu grupe je stari mužjak, za njim idu ostali, kako za vreme ispaše, tako i pri bežanju od neprijatelja. Tuča ili boksovanje mužjaka crvenih kengura je sastavni deo njihovog života. Ako tuča postane ozbiljnija, mužjaci će početi da „šutiraju“ jedan drugog, oslanjajući se na svoj rep, tako što će se udarati svojim jakim zadnjim nogama. Njihova omiljena hrana je takozvana kengurska trava zbog koje imaju razvijene i specifični zube, oni sekutićima prinose ustima travu blizu zemlje, dok je kutnjacima seku i melju. Od poslastica u ZOO vrtu vole da dobiju voće i bobice, ponekad i kikiriki.

Životni ciklus crvenog kengura odlikuje se velikom plodnošću, ženke ulaze u estrus tokom cele godine.

Majke kengura imaju sposobnost da „pauziraju“ reprodukciju, odnosno da se kote kada su uslovi povoljni za razvoj mladunčeta. Tokom ovog perioda majka u isto vreme može da odgaja drugo mladunče u svojoj torbi. Kada starije mladunče nakon 8 meseci dovoljno odraste, ono će napustiti torbu, a majka može ponovno aktivirati razvoj druge bebe koja će se nakon 5 nedelja preseliti u torbu. Kada se rodi, beba kengur je veličine gumene bombone. Uz majčino krzno, penje se do torbe gde se smešta i počinje da sisa mleko. Mladunče će provesti narednih 8 meseci u torbi, gde će rasti i razvijati se i nakon toga će krenuti bojažljivo da istražuje svet koji se nalazi izvan toplog i sigurnog prebivališta. Ukoliko se uplaši, mladunac kenguira će uvek prvo gurati glavu majci u torbu, kako bi se osećao sigurnije. – priča nam Andrijana Tot, poslovođa ZOO vrta Palić, a onda se priseća i jedne zanimljive anegdote vezane za našu bandu kengura.

Jednom prilikom smo morali tretirati grmlje koje se nalazilo pored dela gde su kenguri smešteni, pa smo ih zbog toga morali zatvoriti. Nije ih bilo baš lako uhvatiti jer su to dosta plašljive životinje i tada smo videli nešto zaista zadivljijuće. Mužjak crvenog kengura, preskočio je našeg timaritelja koji je visone oko 180 cm, toliko je snažan i visok njihov skok. – priča nam Andrijana, a zatim dodaje da su kenguri bojažljivi prema drugim životinjama i ljudima, a u ZOO vrtu će uzeti hranu iz ruke timeritelja kojeg poznaju ali se neće mnogo maziti. Međutim za druge pripadnike svoje vrste, kenguri čuvaju svu ljubav i pažnju, veoma vole da se grle i da se ljube.

ZOO vrtu na Paliću poseduje dve ženke sivnog kengura i jednog mužjaka, kao i jednog mužjaka crvenog kengura. Kenguri žive oko 8 godina u prirodi, ali i do 25 godina u ZOO vrtovima, jer su tu zaštićeni od nemilosrdnog sunca i toplote, a i od divljih „dingo“ pasa koji su im u prirodi najveći neprijatelji. Žive u manjim grupama koje se još zovu i „bande“, a u tim bandama, osim grljenja i ljubljenja, ponekada zna da se organizuje i boks meč. Naime, kenguri se oslanjanjem na rep i „boksovanjem“ prednjih nogu često igraju i prepiru se, mada u prirodi ovakav boks zna biti i ozbiljniji, najčešće zbog pažnje ženki. Verovatno su ženke kengura ljubitelji snažnih, bokserskih ruku, a kada već pominjemo ruke, tačnije prednje noge, zanimljivo je reći i to da su kenguri mahom levoruki, levom šapom najčešće se hrane dok im desna služi za snažnije poslove, verovatno boks ili obaranje ruku. Radnicima ZOO vrta na Paliću sigurno je zanimljivo gledati ovakve boks mečeve jer kenguri usled dugog repa ne mogu hodati ulazad, što znači da nema predaje meča dok se ne reši pitanje pobednika.

Na sreću, njihovi mečevi u našem ZOO vrtu uvek su revijalnog karaktera i završavaju se međusobnim grljenjem. U njima možete uživati i vi, ukoliko dođete u palićki ZOO vrt i posetite bandu dugonogih i dugorepih boksera, pre svega ljubitelja nežnih zagrljaja, jer sve se bolje rešava lepim rečima.

  • https://stream.iradio.pro/proxy/lovalovaradio?mp=/stream
  • LovaLova Radio