Ima gasne infrastrukture ali nema gasa
Za napredak svake zajednice ključno je postojanje komunalne infrastukture, međutim čak i kada ona postoji, ukoliko nije u upotrebi, njeno postojanje nema svrhu, a meštani te zajednice nemaju nikakvu korist.
Građani dvanaest mesnih zajednica u predgrađu Subotice pre deceniju i po privatili su da firma „Telefonija“ A.D. Beograd u njihovim naseljima izgradi gasovodnu mrežu koja bi im omogućila priključenje na „Subotuica gas“. Od tih dvanaest, u devet naselja, tačnije u Bajmoku, Čantaviru, Starom i Novom Žedniku, Đurđinu, Višnjevcu, Ljutovu, Gornjem i Donjem Tavankut pre otprilike deset godina kompletna instalacija za sprovođene gasa u dužini od čak 350 kilometara, kao i optička mreža postavljeni su pod zemlju, izgrađene su i dve gasne stanice, a tri naselja dobila su i upotrebnu dozvolu. Međutim odlaskom „Telefonije“ A.D. Beograd pod stečaj, ceo projekat je postao zaboravljen, a građani pomenutih naselju ni danas nisu priključeni na gas.
– Telefonija je radila instalaciju mreže pre oko dvanaest godina. Po mojim informacijama, dvanaest mesnih zajednica je tada moglo da bira da li će „Subotica gas“ ili „Telefonija“ raditi sekundarnu mrežu gasifikacije kroz naselja. Zajednice su odabrale „Telefoniju“ jer je tada verovatno nudila bolje uslove. Nakon određenog perioda, od dvanaest naselja, u devet je izgrađena gasovodna mreža, napravljene su i dve gasne stanice u Novom Žedniku i Mišićevu, tri naselja su čak dobila i upotrebnu dozvolu za korišćenje ali tada je sve stalo, kompanija je otišla pod stečaj. Problem je u tome što „Telefonija“ ima ekskluzivno pravo nad tim vodovima, pa ni „Subotica gas“ niti neko drugo lice ne mogu da rade svoju mrežu u tim naseljima, preko postojećih vodova. Slučaj „Telefonije“ bi trebao da se reši, inače mi i dalje nećemo videti gasa, ostaćemo crna tačka. – poručuje Mihajlo Ždrnja, osnivač „Zelene oaze“ Subotica, udruženja građana koje je, prema njegovim rečima, pre četiri godine formirano kako bi se bavilo temama ekologije i društva koje su važne za svakog pojedinca ali i za zajednicu.
Stečajni upravnik koji je radio izveštaj o proceni vrednosti gasovodne mreže u stečajnom postupku „Telefonije“ A.D. Beograd krajem 2015. godine, naveo je da vrednost gasovoda i optike iznosi više od 6,8 miliona evra, dok je likvidaciona vrednost nešto ispod 4,8 miliona evra.
– Telefonija je ovu investiciju radila zahvaljujući kreditima banaka. Oni u jednom trenutku nisu stigli da se poklope sa rokovima, nisu završili kompletnu mrežu da bi se gas pustio u domaćinstvima i da bi krenula sama naplata koja bi pokrivala rate kod banaka. Stvorio se jedan vakuum pa je nakon pokretanja menica „Telefonija“ otišla u stečaj. Možda je ovo za privatni kapital skupa investicija ali mi iz „Zelene oaze“ smo takvog stava da je ovo pitanje javnog interesa i da bi u ceo slučaj trebala da se uključi država. Trebalo bi mrežu proveriti, testirati da se vidi u kakvom je stanju i kako može da se pusti u funkciju. Zanimljivo je da je ceo projekat i tada rađen u saradnji sa “Srbija gasom“ koja je vlasnik dve gasne stanice u Novom Žedniku i Mišićevu. Generalni direktor „Srbija gasa“ Dušan Bajatović je tokom 2013. godine posetio gasnu stanicu Novi Žednik gde je i pušten gas. Te gasne stanice su vlasništvo „Srbije gasa“, od njih se grana gasna mreža koju je izradila „Telefonija“. Druga firma ne može da radi gasifikaciju dok se slučaj sa „Telefonijom“ ne reši. Da li će se to desiti kroz kupovinu, namirenje poverilaca uz završetak države ili se čeka da istekne koncesija od dvadeset i pet godina, taj detalj se ne zna. Međutim mi smo bez gasa koji je davno trebao da bude pušten. Sada tu postoje i veliki industrijski kompleksi poput firmi „Gebi“, „Farm komerca“ i „Patent“ kojima bi gas koristio. Iako postoje gasne stanice, prespajanje na mrežu „Telefonije“ nije moguće. Zato je neophodno da se taj slučaj reši jer smo već deset godina bez gasa, a ne zna se ni kada ćemo ga dobiti, da li za narednih deset ili više godina. Smatramo da sredstva od pet miliona evra nisu i ne bi trebala biti problem za državu, jer preko 20.000 ljudi, meštana plus industrija imaju potrebu za gasom. Gasna stanica u Novom Žedniku pozicionirana je tako da je pored nje planirana industrijska zona Žednik koja se nalazi na kilometar od auto puta i kilometar od železničkog koridora Subotica – Beograd koji se trenutno gradi, tako da postoji idealna pozicija za neki budući industrijski kompleks. Tako bi i južni deo grada bio pokrivan industrijom, mladi mi mogli da se zapošljavaju i da se vraćaju na selo, započinju neki porodični posao. – kaže Ždrnja, i napominje da bi puštanje gasne mreže u rad bilo dobro i sa ekološkog aspekta jer se ljudi trenutno greju na individualna, kućna ložista na drva što, uz nizak vazdišni pritisak dodatno zagađuje okolinu.
Prema njegovim rečima, neophodno je da se slučaj „Telefonije“ reši, da se postojeća mreža testira i da se, nakon deset godina postojanja, uradi njena sanacija ukoliko je potrebno, a potom da se ona pusti u promet. U suprotom, cela investicija potpuno propada, druga firma ne može da započne proces gasifikacije naselja, a građani i dalje ostaju bez ekološki prihvatljivog grejanja i mogućnosti upotrebe gasa i optičkih kablova.