Neispričane priče Subotice – Tajna bunara iz 1736. godine i hodnici koji još čekaju da budu otkriveni
U starim gradovima postoje mesta na kojima vreme kao da je ostavilo nezavršenu rečenicu. Svakodnevno hodamo subotičkim ulicama ne znajući šta se nalazi ispod asfalta i pločnika ovog mističnog mesta. Jedna ulica, zid koji pamti davno nestale građevine, kameni otvor čija je namena odavno zaboravljena ili stepenice koje se završavaju u tami mogu postati početak priče čiji se kraj još ne nazire. U Subotici, ispod popločanih trgova, starih fasada i zdanja koja su preživela vekove, već dugo živi jedna takva tajna. O njoj se šapuće, nagađa i raspravlja, a njeni navodni tragovi vode u vreme kada je grad imao drugačije zidine, drugačije obrise i jednu tvrđavu čiji su ostaci danas skriveni ispod slojeva novije istorije.
U toj priči postoji jedan neobičan datum – 1736. godina. Te godine vodio se spor oko starog bunara unutar nekadašnje subotičke tvrđave. Bunar je trebalo zatrpati, a zapis o njegovoj sudbini, sačuvan u istorijskim prikazima podzemlja, gotovo tri stoleća kasnije postao je jedan od najzanimljivijih tragova u potrazi za odgovorom na pitanje šta se nalazi ispod grada. Da li je taj bunar bio samo izvor vode ili je imao vezu sa nekim od podzemnih prostora? Kuda su vodili prolazi o kojima se govori u starim predanjima? Da li su ispod nekadašnje tvrđave postojali hodnici čiji su ulazi vremenom nestali, a sećanje na njih preživelo u pričama? Možda se upravo tu, na granici između dokumenta i legende, nalazi početak jedne od najzagonetnijih neispričanih priča Subotice.
Priče o podzemnim hodnicima Subotice godinama se prenose među stanovnicima grada. U njima se pominju prolazi ispod centra, stari podrumi, tajni izlazi i prostorije koje su navodno povezivale udaljene tačke. Pojedine verzije predanja govore o čitavom lavirintu ispod gradskih ulica. Ipak, kada se od legende krene u potragu za konkretnim istorijskim tragovima, pojavljuje se podatak koji celoj priči daje sasvim drugačiju težinu. Reč je o 1736. godini i starom bunaru koji se nalazio unutar nekadašnje subotičke tvrđave.
– Kada se odvojimo od legende i potražimo konkretne tragove, nailazimo na zanimljiv podatak iz 1736. godine. U istorijskim prikazima subotičkog podzemlja pominje se spor u vezi sa zarušavanjem, odnosno zatrpavanjem starog bunara koji se nalazio unutar nekadašnje tvrđave. O tom podatku istraživao je novinar Miodrag Radojčin. Prema prenetim navodima, pretpostavlja se da je bunar mogao biti povezan sa podzemnim prolazima. Ipak, dokument o bunaru nije sam po sebi dokaz da je postojao tunel, niti potvrđuje da je ispod današnjeg centra postojala jedinstvena mreža hodnika – priča Božidarka Golubović, direktorka Turističke organizacije grada Subotice i nastavlja da nam otkriva još jednu neispričanu priču.
Ovaj istorijski podatak predstavlja jednu od najvažnijih polaznih tačaka u istraživanju subotičkog podzemlja. On ne potvrđuje njihovo postojanje, ali ukazuje na konkretan objekat i događaj koji su zabeleženi u istorijskim prikazima. Zbog toga se otvaraju pitanja o tačnoj lokaciji bunara, njegovoj konstrukciji, razlozima zatrpavanja i mogućoj povezanosti sa drugim podzemnim prostorima unutar nekadašnje tvrđave.
Golubović ukazuje i na to šta ovaj trag izdvaja od brojnih priča koje su se vremenom pretvorile u deo subotičkog predanja.
– Ono što ovaj trag čini značajnim jeste to što nije reč samo o usmenoj legendi. Postoji podatak o starom bunaru i sporu koji se odnosio na njegovu sudbinu. To je osnova od koje istraživanje može da krene, gde se tačno bunar nalazio, kakva je bila njegova konstrukcija i da li postoje drugi dokumenti koji bi pomogli da se razume njegov značaj – kaže Golubović.
Upravo ta pitanja vode do prostora nekadašnje tvrđave, čiji se istorijski slojevi danas nalaze ispod i unutar građevina koje su vremenom preuzele njegovu nekadašnju ulogu. Najzanimljiviji deo ove priče vodi nas do prostora današnjeg Franjevačkog samostana i crkve, na mestu na kojem se nekada nalazila subotička tvrđava. Vekovi su na tom prostoru ostavljali svoje građevinske slojeve. Stari fortifikacijski objekti nestajali su ili menjali namenu, dok su na njihovim temeljima nastajale nove građevine. Tragovi ranijih vremena ostajali su ugrađeni u zidove, konstrukcije i delove objekata koji su nastavili da žive drugačijim životom. Tokom istraživanja tavana samostana pronađeni su ostaci povezani sa rušenjem starijih fortifikacijskih objekata. Pažnja istraživača bila je usmerena i na desni zvonik, u kojem se nalazi ostatak nekadašnje kule. Upravo se za taj prostor vezuje jedna od zanimljivijih pretpostavki.
– Dodatna pitanja otvara prostor nekadašnje tvrđave, na kojem se kasnije razvio franjevački samostan. Tokom istraživanja tavana samostana pronađeni su ostaci povezani sa rušenjem starijih fortifikacijskih objekata. Istraživan je i desni zvonik, u kojem se nalazi ostatak nekadašnje kule. U vezi sa tim prostorom izneta je pretpostavka da su u njemu mogle postojati kružne zidane stepenice koje bi vodile prema prostoru starog bunara. To je zanimljiva mogućnost, ali ne i konačan dokaz. Da bi se utvrdilo da li je takva veza postojala, bilo bi potrebno detaljno istražiti konstrukciju, utvrditi pravac stepenica i uporediti nalaze sa istorijskim dokumentima i planovima – navodi Božidarka Golubović.
Ovaj detalj posebno privlači pažnju jer povezuje nekoliko različitih istorijskih tragova – nekadašnju tvrđavu, ostatke kule, moguće kružne stepenice i bunar čije se postojanje pominje u podatku iz 1736. godine. Postojanje ovih stepenica nameće milion pitanja. Kuda su one vodile? Da li su predstavljale deo nekadašnje fortifikacijske konstrukcije ili su imale drugačiju namenu? Da li je ispod kule postojao prostor koji je imao funkcionalnu vezu sa bunarom? I šta bi se moglo pronaći kada bi se konstrukcija detaljno istražila i uporedila sa istorijskim planovima?
Za sada, odgovori ostaju u domenu pretpostavki. Nije potvrđeno da su stepenice zaista vodile do bunara, niti da je između tih prostora postojao podzemni prolaz. Ipak, sama činjenica da se istraživanje usmerava na ostatke nekadašnje kule i fortifikacijskih objekata pokazuje koliko bi pažljivo proučavanje starijih građevinskih slojeva moglo biti značajno za razumevanje istorije ovog dela grada. Mika Radojčin, jedan od onih koji se najduže bavio ovom temom, autor je i knjige „Tajanstveni hodnici Crnog cara – Šta se krije ispod Subotice?“.
Prvo izdanje knjige objavljeno je 2007. godine, dok je novo izdanje predstavljeno 2022. godine. Iza ovog istraživačkog poduhvata stoji približno dve decenije prikupljanja različitih vrsta građe, od urbanih legendi i porodičnih predanja do istorijskih podataka i ličnih svedočenja. Radojčin je razgovarao sa ljudima različitih zanimanja i životnih iskustava. U prikazu njegovog rada pominje se približno trideset sagovornika, među kojima su bili profesori, arhitekte, vodoinstalateri i građani koji su tvrdili da su nailazili na podzemne prostore. Svako od tih svedočenja nosilo je određenu priču. Neko je prenosio ono što je čuo od starijih, neko je opisivao prostor u koji je, prema sopstvenim rečima, ulazio, a neko je raspolagao iskustvom stečenim tokom rada na objektima i instalacijama ispod gradskih površina.
Takva svedočenja predstavljaju zanimljivu građu za istraživanje, ali zahtevaju pažljivo razvrstavanje. Lično iskustvo, porodično predanje, sećanje i dokumentovani nalaz nemaju istu dokaznu vrednost. Da bi se utvrdilo šta se zaista nalazi ispod određene lokacije, potrebno je poznavati prostor, njegovu konstrukciju, starost i prvobitnu namenu.
Naša sagovornica, Božidarka Golubović posebno naglašava da Radojčinova istraživanja treba posmatrati u kontekstu prikupljene građe, svedočenja i pokušaja da se sačuvaju priče koje su godinama kružile gradom. Njegov rad je značajan i zbog toga što je otvorio prostor za dalje postavljanje pitanja o istorijskom razvoju Subotice i objektima koji su vremenom nestali ili promenili namenu. Knjiga tako predstavlja i zapis o jednoj neobičnoj potrazi za delovima grada koji nisu vidljivi na njegovoj površini.
U svakoj priči o podzemlju postoji jedan važan trenutak – susret sa nepoznatim prostorom. Stari zidani otvor, neobičan prolaz u podrumu, kanal koji se nastavlja ispod temelja ili prostorija čija je prvobitna namena zaboravljena mogu postati početak nove urbane legende. Vremenom se oko takvog mesta stvaraju različita tumačenja. Jedna priča dobija nove detalje, druga se nadovezuje na prvu, a treća pokušava da objasni ono što niko više ne može sa sigurnošću da potvrdi. Tako nastaju legende koje gradovi prenose kroz generacije.
Subotičko podzemlje posebno je zanimljivo zbog potrebe da se razlikuju različite vrste podzemnih objekata. Podrumi, bunari, kanalizacioni odvodi, tehnički kanali i namenski izgrađeni prolazi mogu imati slične građevinske elemente, ali ne moraju poticati iz istog vremena niti imati istu funkciju. Zidani prostor ispod neke stare građevine sam po sebi nije dokaz postojanja tajnog tunela. Kanal za odvod vode ne mora biti prolaz kojim su se ljudi kretali, kao što ni svaki podzemni prostor povezan sa starom tvrđavom ne mora predstavljati deo nekakve skrivene mreže.
Ova razlika posebno je važna kada se govori o podzemlju Subotice. Istraživanje ne može da se oslanja samo na izgled nekog prostora ili na priču o njegovom nastanku. Potrebno je utvrditi njegovu starost, konstrukciju i namenu, a potom nalaze povezati sa istorijskim dokumentima i planovima. Kako ističe Božidarka Golubović, upravo je potreba za takvim pristupom važna kada se govori o tajanstvenim hodnicima.
– Važno je razlikovati i različite vrste podzemnih objekata. Stari kanalizacioni odvodi, podrumi, bunari, tehnički kanali i namenski prolazi mogu izgledati slično nekome ko ih vidi bez stručnog konteksta, ali ne moraju imati istu starost ni istu funkciju. Samo postojanje zidanog podzemnog prostora ne znači da je reč o tajnom tunelu iz nekog ranijeg istorijskog perioda – objašnjava Golubović.
Ova misao vraća priču na njenu najvažniju tačku, a to je da misterija ne sme da zameni istorijsku činjenicu. Svaki pronađeni prostor može biti značajan, ali njegovo značenje mora biti utvrđeno istraživanjem.
Šta se, onda, zaista krije ispod Subotice? Najpošteniji odgovor možda je i najzanimljiviji. Postoje istorijski tragovi, svedočenja i pretpostavke koje zaslužuju ozbiljnu pažnju, ali obim, pravac i međusobna povezanost navodnih podzemnih prolaza nisu potvrđeni u meri koja bi opravdala tvrdnju da ispod centra postoji jedinstven lavirint.
– Zato priča o subotičkom podzemlju ne mora da počiva na tvrdnji da se ispod celog centra nalazi ogroman lavirint. Već i trag starog bunara, ostaci nekadašnje tvrđave i mogućnost da pojedini podzemni prostori još nisu dovoljno istraženi otvaraju niz pitanja – navodi Božidarka Golubović.
Trag bunara iz 1736. godine, ostaci tvrđave, istraživanja prostora Franjevačkog samostana i svedočenja ljudi koji su tvrdili da su nailazili na podzemne prostore predstavljaju različite delove jedne šire priče. Njihovo povezivanje zahteva dokumente, stručna istraživanja i pouzdanu potvrdu. Možda će neka buduća istraživanja doneti odgovore na pitanja koja se danas čine nedokučivim. Možda će stari planovi, arhivski zapisi ili detaljnije ispitivanje građevinskih konstrukcija otkriti tajnu koja je do sada uspavano čekala, a možda će pojedini tragovi zauvek ostati nedovoljni da bi se od njih sastavila potpuna slika.
Negde ispod današnjih ulica, iza temelja starih građevina i slojeva zemlje koje su vekovi nanosili, možda još postoje prostori čiju namenu nismo uspeli da odgonetnemo. Njihova vrata možda više ne postoje, njihovi prolazi možda su zauvek zatvoreni, a možda su priče o njima samo odjek davno zaboravljenih događaja. Ali jedno je sigurno – podzemlje Subotice još nije do kraja istraženo. Sve dok god postoji bar jedan istorijski trag koji otvara novo pitanje, priča o tajanstvenim hodnicima nastaviće da živi, negde između onoga što je zapisano, onoga što je ispričano i onoga što tek čeka da bude otkriveno u neispričanim pričama Subotice.
foto:/Turistička organizacija Grada Subotica










